Je li krimić uvijek „lakši” za čitanje od fantastike ili poezije? Mit je da je krimić nužno jednostavan, jer mnogi naslovi traže pažljivo praćenje tragova, nepouzdanih pripovjedača i vremenskih skokova. Činjenica je da pristupačnost više ovisi o stilu autora i vašem čitateljskom iskustvu nego o etiketi žanra.

Mora li fantastika imati kompliciran svijet da bi bila dobra? Mit je da je kvaliteta razmjerna količini izmišljenih pojmova, karata i genealogija. Činjenica je da su jasna motivacija likova i dosljedna pravila svijeta važniji od opsega svijeta, pa i kraća, „tiša” fantastika može biti iznimno učinkovita.

Je li poezija rezervirana za „stručnjake” ili školsku lektiru? Mit je da poeziju treba uvijek tumačiti jednim „točnim” ključem, što mnoge odbija. Činjenica je da suvremena i klasična poezija često dopuštaju više čitanja, a doživljaj ritma, slike i glasa može biti jednako važan kao analiza.

Rješava li krimić samo zagonetku i ništa više? Mit je da je jedina vrijednost krimića otkriti počinitelja. Činjenica je da krimići i trileri često nude društveni komentar, etičke dileme i portrete zajednica, što je korisno i za čitateljske klubove i za preporuke u knjižari ili knjižnici.

Je li fantastika bijeg od stvarnosti koji ne pomaže razumjeti stvarni svijet? Mit je da je eskapizam nužno suprotan ozbiljnim temama. Činjenica je da fantastika redovito obrađuje moć, identitet, strah i nadu kroz metaforu, a to može olakšati razgovor o kompleksnim pitanjima bez nametanja zaključaka.

Je li poezija „prekratka” da bi opravdala cijenu ili vrijeme? Mit je da se vrijednost mjeri brojem stranica. Činjenica je da se poezija često čita sporije, uz ponovna čitanja, pa jedna zbirka može trajati jednako dugo kao roman ako se koristi za bilješke, citate i tematske rasprave.

Kako se dječje knjige i slikovnice uklapaju u ove žanrove? Mit je da su slikovnice isključivo za najmlađe i da ne podnose žanrovske elemente. Činjenica je da postoji dječja fantastika s jasnim svjetovima, „misterij” za početnike kroz traženje tragova te poezija za djecu koja gradi osjećaj jezika i ritma.

Treba li se pri odabiru knjige držati samo jednog žanra radi „konzistentnog ukusa”? Mit je da miješanje žanrova zbunjuje i usporava čitanje. Činjenica je da kombiniranje krimića, fantastike i poezije može smanjiti zasićenje, a iz menadžerske perspektive olakšava planiranje preporuka za različite raspoloženja i potrebe korisnika.